Inzulin-ovisni dijabetes, hipertenzija. Dijabetes u djece i adolescenata – važnost tjelesne aktivnosti
Pitanje šećerne bolesti sigurno ne bi bilo toliko zanimljivo niti intrigantno da ne postoje epidemiološki podatci o njenoj učestalosti te podatci o opasnosti dugotrajnog djelovanja na niz organskih sustava koji dovode od kroničnih komplikacija.
Naime, kada se u današnje vrijeme relativno lagano izliječe akutne komplikacije kao što je ketoacidoaz u tipu 1, hipertenzija povišena vrijednost glikemije nije direktno ugrožavajući za život, klinički ne izaziva inzulin-ovisni dijabetes li bol koje bi zabrinule bolesnike.
Upravo velika učestalost dijabetesa pri čemu se u principu misli na tip 2 te razvoj kroničnih komplikacija koje direktno dovode do skraćenja životnog vijeka i smanjenja kvalitete života izdvajaju dijabetes kao jednu od najintrigantnijih bolesti današnjica.
Svjetska zdravstvena organizacija uz procijenjen inzulin-ovisni dijabetes za godinu od, osoba koje imaju dijabetes predviđa porast do godine na, osoba, inzulin-ovisni dijabetes se za Hrvatsku procjenjuje da je godine bilodijabetičara, a da će ih biti inzulin-ovisni dijabetes, Kronične inzulin-ovisni dijabetes dijabetesa sa svojim mulitirajućim završnim stupnjevima sve više zauzimanju vodeća mjesta u neurološkim, oftalmološkim i nefrološkim odjelima, a osobe sa generaliziranom aterosklerozom te srčanim i cerebrovaskularnim komplikacijama često boluju od dijabetesa.
Povoljna terapija šećerne bolesti koja uspješno liječi akutne komplikacije i smanjuje smrtnost dovodi do toga da sve inzulin-ovisni dijabetes broj dijabetičara ipak doživi neki od oblika kroničnih komplikacija.
Kronične komplikacije se dijele na mikrovaskularne što uključuje oštećenja retine, glomerula i perifernih živca i makrovaskularne koje hipertenzija oštećenja organa čije aterosklerotski promijenjene arterije dovode do ishemije srca, mozga i donjih ekstremiteta. Povezanost mikrovaskularnih komplikacija sa kroničnim hiperglikemijom je potvrđenom hipertenzija, liječenje stres studijama kod osoba sa tipom 1 i tipom 2 dijabetesa.
DCCT i UKPDS studije su pokazale proporcionalno smanjenje razvoja mikrovaskularnih komplikacija sa smanjenjem vrijednosti acetilirnog hemoglobina su baza današnjih hipertenzija. One su i pridonijele definiranju strožih terapijskih ciljeva regulacije glikemije.
Makrovaskularne komplikacije su slične aterosklerotskim komplikacijama koje se dešavaju hipertenzija u osoba koje nisu dijabetičari, a znade se da uz hiperglikemiju i ostali uzroci inzulin-ovisni dijabetes što je hipertenzija, hiperlipidemija itd. Postoji niz različitih teorija nastanka kroničnih komplikacija koje opisuju različite patofiziološke mehanizmima.
Osnova je pojačana inzulin-ovisni dijabetes reaktivnih metabolita kisika uzrokovana hiperglikemijom Prema navedenome povećana produkcija superoksida mitohondrijskim elektronskim transportom je zajednički nazivnik koji ujedinjuje i heksozaminski put, i pojačanu aktivnost protein kinaze C i poliolski put, pojačanu sintezu krajnjih produkata neenzimskih glikacija koji su detaljnije opisani u tekstu.
Objašnjava mikrovaskularne komplikacije, a makrovaskularne nastaju radi inzulinske rezistencije uz pojačan ulaz slobodnih masnih kiselina koje beta oksidacijom ponovno potiču stvaranje superoksida te hipertenzija slične patofiziološke putove kao i u mikrovaskularnih komplikacija.
Izvorni jezik.
